Ni zaborav ni obred

Ostrogoto [hr]

Ni zaborav ni obred : Protiv kulta strvine

Opasno je objaviti rat državi i ovom svijetu, zato što se mogu napraviti dvije stvari : napredovati i boriti se protiv svega što bi moglo uništiti, oslabiti ili spriječiti napredovanje. Kao anarhisti, pod čime podrazumijevamo i kao revolucionari, svjesni smo naših izbora i odgovornosti koje iz njih proizlaze. Kad kažemo da smo revolucionari ne govorimo o nekoj vjeri u savršen i bezbrižan svijet, niti se zanosimo idealima o nekoj mogućoj sveopćoj antiautoritarnoj revoluciji, koju možemo samo sanjati u našim masturbantskim snovima, u našim ili u nekim drugim životima. Govorimo o trajnoj tenziji ka produbljenju procesa raskida s moći i njenim institucijama, prijekim putem radikalne kritike i destrukcije.

Stokholmski sindrom

Ostrogoto [hr]

Stokholmski sindrom

13. maja negdje u Europi policija je ubila jednog čovjeka, u jednoj siromašnoj četvrti. Ne radi se o mladiću, a događaj se nije odvio na području poznatom po sukobima. Još jedan čovjek pokošen državnim mecima. Ovaj put se to desilo u Husbyu, na sjevernoj periferiji Stockholma, u raju socijaldemokratskog upravljanja vlašću. Nismo ni u Parizu ni u Londonu, ni u Bruxellesu ni u Berlinu. No, ima li razlike? Bogataši i njihovi psi čuvari su posvuda, a posvuda postoje i pojedinci spremni da se naoružaju hrabrošću kako bi odlučno izrazili svoju pobunu. I u Švedskoj.

Oružana radost

Ostrogoto [hr]

Oružana radost

Alfredo M. Bonanno

Na stranu s očekivanjima, okljevanjima, snovima o socijalni miru, malim kompromisima, naivnostima, svim tim metaforičkim dronjcima, koje nam dostavljaju prilikom brojnih prodajama kapitala. Na stranu s velikim analizama, koje sve objašnjavaju do najmanjih detalja. Knjižurine pune znanja i straha. Na stranu s buržujskom demokratskom iluzijom o dijalogu i diskusiji, o debati i skupštinama, o prosvjetiteljskim sposobnostima šefova mafije. Na stranu sa znanjem i iskustvom, koje je buržujska radna etika usadila u naša srca.

Anarhistička tenzija

Ostrogoto [hr]

Anarhistička tenzija

Alfredo M. Bonanno

No, svaki je put potrebno započeti razgovor upravo ovim pitanjem: što je anarhizam? Mada sa samo nekoliko riječi. Zašto? Ovo pitanje obično ne susrećemo glede ostalih polja života, ostalih aktivnosti, svih ostalih misli. Tko se definira ili se nečim smatra zasigurno poznaje to nešto.

Ali, anarhisti stalno postavljaju taj problem: što je anarhizam? Što znači biti anarhist? Zašto? Zato što to nije neka definicija koja se jednom postavljena može čuvati u sefu, staviti sa strane i smatrati nekakvim kapitalom iz kojega možemo crpsti malo pomalo. Biti anarhist ne znači dostići nekakvu izvjesnost, ne znači reći jednom zauvijek: »Eto, ja, napokon, od ovog trenutka posjedujem istinu i kao takav sam, barem glede ideje, povlašten.« Tko razmišlja na takva način, anarhist je samo na riječima. Anarhist je naprotiv onaj tko realno sumnja u sebe kao anarhista, kao osobu, i pita se: »U kakvom je odnosu moj život s onim što radim i s onim što mislim? Kakvu vezu uspijevam svakodnevno održavati sa svim stvarima koje činim, tako da potvrđujem anarhizam i ne prihvaćam male svakodnevne kompromise, suglasnosti itd.?«